Akademski život Kragujevca prošlog meseca obeležila је „Bela knjiga o slučaju vladike Artemija“. Radi se o zborniku spisa koji se bave aktuelnim problemima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a koji su priredili asistenti Pravnog fakulteta u Kragujevcu Zoran Čvorović i Sonja Spasojević. Tim povodom, rektor Univerziteta u Kragujevcu, zajedno sa dekanom i jednim profesorom Pravnog fakulteta, bio je u poseti patrijarhu Irineju. Rektor Arsenijević se, kao odgovorni predstavnik institucije kragujevačkog univerziteta, ogradio od „samovoljnih i neodgovornih istupa“ pojedinaca zaposlenih u njoj.
Imamo, s jedne strane, naučne radnike koji se bave pravima i predaju na univerzitetu, a pišu: „Što se protestanata tiče (od anglikanaca i luterana do episkopalaca u SAD), oni su odavno pošli putem odbacivanja hrišćanskog veroučenja i života.“ Zar zdrava logika ne ukazuje da, ukoliko su naučnici i pravnici, utoliko ovakva pitanja ne trebalo da ih se uopšte tiču. Аko ih se, ipak, kao hrišćane koji žele da šire veru, ovakva pitanja tiču, onda bi trebalo da im je jasno da su ovakvi sudovi manifestacija drskosti suđenja od koje bi svaki hrišćanin trebalo da se uzdrži koliko može. Uostalom, da li je normalno da nastavnik na univerzitetu, bio profesor ili asistent, u sred Evrope na početku 21. veka izgovori, a kamoli napiše gore navedenu rečenicu, i mnoštvo sličnih, i pritom se poziva na slobodu mišljenja?
S druge strane, imamo rektora Univerziteta koji, u nameri da otkloni svaku sumnju da mišljenje pojedinaca zaposlenih na Univerzitetu izražava ujedno i stav samog Univerziteta, odlazi direktno kod patrijarha! Da li bi, isto tako, da su asistenti pisali o stanju u muslimanskoj zajednici otišao kod muftije da se izvini? Pred kim, uopšte, rektor treba da iznosi stav Univerziteta u 21. veku? U svakom slučaju, izgleda da rektor kragujevačkog univerziteta oseća veću odgovornost pred patrijarhom, nego pred ministrom prosvete.
Betonski stub koji najavljuje sedamnaestometarski krst na Petrovačkoj petlji konačno oblikuje ovo spetljano svetovno trojstvo kragujevačkog proleća 2010.
milena, Sreda, 5. maj 2010. 10:23
svaka cast za tekst. i eto sta ce nam se desavati kad taj objekat-spomenik nikne. a najstrasnije je da kad ga izgrade, niko zivi nece smeti da ga srusi. na zdravlje, a ne zaboravite to na sledecim izborima